nek je srećno
Mislila sam vam pisati o "uskrsnoj ponoćki-poLnoćki" i tome kako je novi župnik u jednom selu zajezao narod. Sveću koja obilježava večernju misu nam je na ulasku u crkvu (svećenik ulazi sa svećom i povorkom "s leđa" narodu i ide prema oltaru) pojasnio kako i jest. To je sveća kojom će narod zapaliti svoje sveće koje su donijeli na misu. Ona je simbol počinjenih greha i paljenjem će se ti grijesi otkupiti. U tom jednom selu, svećenik (bivši župnici prije tog tu noć) bi odmah prvim ljudima iz naroda (onima na dnu crkve, ako uzmemo u obzir da svećenik ide s vrata prema oltaru) spustio plamen da zapale svoje sveće. Ovaj župnik to nije uradio. Prošao je u povorci do oltara, a narod i dalje nije zapalio sveće. Bakice su počele govoriti "sačuvaj me Bože, šta je ovo" i te varijante. Došao je do oltara i nešto je govorio. "Pametni" dio naroda je uzeo upaljače i pripalio sveće, u tom dijelu je bio i zbor/hor, koji je na nekim kao stepenicama, improviziranim korama. Svećenik je ispričao što je imao i rekao da će ministranti (djeca koja pomažu svećenicima na misi i koja su bila u povorci) narodu dati tu simboličnu sveću da uzmu njen plamen i u miru pripaliti svoje sveće te rešiti se greha (tu je već "pametni" dio naroda, a to je veći dio, imao zapaljene sveće). Ostali su pripalili sveće i tako, nastavila se ta misa. I dalje je bila dekadentna. Ima još jedan interesanti dio, ako vas zanima, ma neću vam o tome pisati kao što sam i rekla. Reći ću nešto o nostalgiji i čupavcima. Čupavci su doista jednostavan kolač. Jednostavni recept pravljenja tijesta s brašnom-margarinom-mlijekom-šećerom i umakanja tog ispečenog tijesta u čokoladnu glazuru te posipanje kokosovim brašnom nakon umakanja. To je to, s dobrim doziranjem, dobije se odličan okus. Danas sam imala priliku pojesti čupavac. Nisam. Kolegice su pričale o čupavcu i čupavim momcima, ha he hi. Tek tada nisam pojela čupavac. Obuzela me zatim nostalgija. Ja nostalgična, a osmeh sreće na licu. Beše mi ugodno. Dođem kući i s obzirom da mi je bilo mrsko otvarati KLJajića, zaguglam ga ja s reči "nostalgija" u pravokutniku. Kae: Nostalgija (iz starogrčkog povratak, prošlost) i άλγος, álgos (= bol) označava tugu ili čežnju za nečim što više ne postoji. Stanem ja u mislima i vidim da nostalgija nije nešto pozitivno, mada je mene usrećila. Nasmijala sam se. Ostala bez kao sebi bitne logike, ostala bez misli, blank, tabula rasa, here we go again.
Malo nas sluša klasiku. Sve manje nas sluša muziku (bilo kojeg žanra) tiho. Ako ništa, odlazimo na mjesta gdje muzika nije tiha. Muzika postaje buka. Buka pod maskom muzike. "Buka ima jednu prednost. U njoj se ne čuju riječi. Muzika, to je negacija rečenice, muzika je anti-riječ." Stoji to logički na nogama, ali ne izuzmimo iz svega da malo nas ima tu moć da živi bez komuniciranja riječima, drugačije je teško komunicirati, teško nam je to shvatljivo, a to -drugačije- bi teško postala konstanta. Imaginarna buka u glavi je dobra (nadamo se da je to neka kvalitetna muzika, poslušajte Beethoven treći klavirski koncert), ali buka iz zvučnika s decibelima i tim stvarima, stvara lošu zaglušenost. Akustičku ružnoću čine ti zvučnici s pretjeranom muzikom (u to se mogu ubaciti primjeri s bubnjevima i električnim gitarama, ali nećemo previše konkretno), ali ta ružnoća su i javni saobraćaj, bušilice, traktori, itd. Akustičku ljepotu stvara lijepa riječ iz nečijih usta ili lijep klasični koncert ili lijepa tiša muzika. Ako se to spoji i zavrti u krug (zamislite da ovo pokušavam objasniti na principu cikličnosti svega što postoji) dobijemo Akustičku žlj. Spojili smo lijepo i ružno i dobili samo riječi koje se izgovaraju na koncertima koje slušamo preko zvučnika dok busevi, auta i motori (javni saobraćaj) pristižu na taj neki koncert. To sve ćemo izbjeći tako što će se krug i dalje vrtiti i trebamo biti strpljivi i čekati. Malo smo se zatekli u nezgodnoj toački kružnice. 
Mislim da je pozitivna smiješna zajezancija "o my god, they killed kenny" nastala kad je jedan od autora, pisaca ili kako se već zove taj neko, scenarist folovi golovi, saznao za vijest o smrti Kennedya i rekao "o my god, they killed kennedy", možda je opet čuo žene uplakane kako to govore, a bio napušen i smijao se tome, pa to tako zapamtio i poslije iskoristio. Prestati pušiti nije lako, ženama je lakše zbog trudnoće i pušenja kurca. Ovo prvo je samo po sebi jasno, kad ti beba (HALO LJUDI, BEBA - ČOVJEK TI RASTE U STOMAKU) škaklja iznutra, dovoljna se snaga i energija dobiva da se ne puši. Ova "druga pomoć" ženama je jasna sama po sebi jer svi imamo maštu. Može to biti simpičantna zajezancija, "aaa, ako prestaješ pušiti draga, kad ti bude teško, samo mu skini gaće". Dalje, kad se to kaže ili čuje naglas, nauho -prestajem pušiti, mijenjam to zadovoljstvo za drugo-, mašta i libida i te stvari se bude. Ali na kraju mislim da to stvarno direktno može ženama pomoći. Ako one puše kurac tako što ga gutaju, ako imaju tu sreću da je gospodin Kurac taman-veliki (samo nek nije minijatura 'no extremna), onda će žena nakon nekog vremena imati bolove. Grlobolja, bolit će je malo grkljan, te ona koža iza tvrdog dijela nepca. Ako je još gutačica, super, imat će i slipav grkljan tako da, uvlačenje dima joj neće predstavljati zadovoljstvo i eto ga, s ponavljanjem te divne radnje, ostat će bez želje za cigaretom. Žene koje samo fućkaju cigaretu, ne trebaju prestati pušiti zbog pluća i zdravlja, a ako ne vole da im dim para grlo, grkljan i to, onda vjerojatno ne gutaju kurac. Dozvoli mi da postanem tvoja old school vijetnamka s naljepnicom metallice na bicepsu, obuci me ponekad, preferiram se za sniježno vrijeme i hladni vjetar, stvarno imam vunenu postavu kad grlim."Volite nagađati i tražiti skrivene veze između informacija i činjenica. Puko oslanjanje na same činjenice smatrate dosadnim." Pa da! I doista želim naučiti traženje motivacije za rad svaki budni trenutak, da mi spavanje bude odmor, pauza za potragu. 
Tipovi polifonije fakture su:
The other day ...
Ljudska glupost, ono nešto čega se razuman i logičan čoek treba plašiti, strašiti, bojati, užasavati.
koliko glupo može biti što su mi noge pored balkonskih vrata, ledene...
Novi Konzum u Remetincu na raspolaganju ima asortiman od 30 000 artikala. To nije Konzum, to je tzv. Super Konzum. Ima i specojalizirane odjele kao što su trgovine odjećom (robom-robljem), caffe bar (deklote-dopičnjak konobarica), igraonice za djecu (budžaci snova za pedofile), optike (nude pročišćavanje pogleda na svet) i poklon garijera (iznenađenja nikad dosta).
jednostavno ne razumijem!
Amidža, dogur'o sam do apsolventa. 
To sunce još uvijek hoda po našoj ...demiji!
da vas jebem sve i šindlera i aušvic!
Da, da, da draga, oni su zbog nas napustili kafanu, vratiše se, vratio bi se i dog da je vidio nju s nama, heh, žene koje zrače kurvanjskom energijom...
Sama sam u stanu, lijepo je. Pogledala sam početak filma "Život je lijep", jako bijaše znajući što se događa nakon prvih pola sata filma. Završila se debilna "njena" serija, ona neka anatomija, to mi je bilo smiješno. Sada slušam Balaševića, prebacujem vesele pjesme i forsiram one bolne. Nisam ironična. Nisam sarkastična. Nisam nesretna. Da, zagorila jesam, ali to nije to, nije to bio slučaj ni sinoć. Sjebana sam i sada se izlijevam na blogu. Želim psovati, kroz glavu mi prolazi kako ću uz ovaj post staviti neku svoju sliku. Jebem ti mater, puši kurac, jebi se, ah! Ken nije došao, nije se ni trznuo, ali bitno je da sam se ja trznula, bit ću Barbika sutra. Otići ću u praavi fancy frizerski salon i uredit ću se, stavit ću diskretno šminku na oči, pokrit kožu puderom i zube očistiti koncem. Bit ću lijepa, izgledat ću super. Ispravit ću leđa, izguziti se malo jer znam da nemam "patka" guzu. Smijat ću se sa svojim kolegicama, mahalat ćemo kao prave ženskice, neću ni o čemu razmišljat u tim trenucima, ispirat ću si mozak i pustit ću vrijeme da teče, dragocjeno vrijeme. Ljubač možda sutra dođe, ja neću moći izići s predavanja, jer mi je klavir jedno pet sati trajanja, bit će to sjeb, a meni će to bit normalno. Bio je taj neki vaskrs, bilo je vruće, danas hladno, svira Balašević, ja ne vježbam, ne sexam se, ne jebem se, ne volim nikoga nepoznatog, ne ljubim, ne čitam, malo slušam muziku, premalo, ne trzam se više kad vidim mačku, ne smijem se iskreno, srce mi lupa, često, ali meni svejedno. Sve ide u krug, a ja puštam. Ne govorim si da je to faza, grlim to, jer, razmišljanje o boljem sutra nije nada nego vlada. DA, upravo tako, to je niđe veze. Nema toga, nema sjeba, nema sreće, nema ničega. Tabula rasa? Vrijeme za promjene, koje jebene promjene, svi smo stekli navike, rutine koje nikad nećemo promijeniti, ali nije nužno govoriti da se to zagrli. Nije nužno ništa osim pustiti vrijeme da prođe dok ne poginem. Sad kao kontam kad bih htjela umrijeti? Nisam dugo bila bolesna, drago mi je...imam više vremena da budem beskorisna, da kradem dane ljudima koji bi sve dali da vole nekog poznatog, da imaju jesti barem čašu mlijeka svaki dan, ljudima koji bi bili presretni da čuju jednu melodiju od četiri jebena takta svakih pet godina, radovali bi se tome, jer, nikada si nisu dopustili razmišljati. Oni žive, oni su sjebani. Mi ne živimo, mi samo postojimo i glumimo da smo sjebani, da nam je teško, glumimo da smo sretni, mislimo da barem nešto znamo jer razmišljamo, jer možemo čitati Avaz, Ruse, Teen, jer možemo pogledati vijesti. Nisam ironična. Samo sam bezobrazna, nezadovoljna i serem. 
savršeno svršeno...ima neka glupa song o tome...
(trenutak)
toliko plitko, bube se bućkaju
puna su nebesa i zemlja
Iznenada sam se probudila. Sanjala sam da je bilo posljedica što nisam otišla na sastanak (pozvali me preko maila koji nisam vidjela na vrijeme), i ja sam rekla, "ma kurac će mi oduzeti stipendiju" i probudila se. Malo maHmurna, strčala dole i popila cole i "džusa" (navodnici jer je to onaj fis sok koji ima okus loše razmutače). Vratila sam se u krevet i htjela nastavit spavanje. Nije uspjelo, obukla sam trenirku, pape i sišla gledati tv (znam da nisam oprala zube, nije to fuj). 
frustracija - zajebancija
Jao čoveka i lepote...*
Kako opustiti drugu osobu? pitanje dana
mir i spokoj a suze niz leđa
i tako ja ustadoh kasnije neg' sam planirala...*
oprosti mi katrin moj upaljač...blaaaa, znaaaam, ja bio sam loš, oh pa napokon netko, da da, podsjeti me, je l'...jest, jednostavno ti se zoveš kurvaaa, dobro je ba, ne mogu im se sjetit imena...
Ako vas jebe nizak tlak, imate nerješiv problem. Pa da, igrat ćete se jebene trnoružice, kojoj princ ne dolazi...Ali njen san nije "mrtav", ona se svako malo budi, svako malo, nenadano zaspe, zahebana neka trnoružica...ugl, niGDJe vezee...ubijaaaa me ova bajka! 
neka ti je la(h)ka zemlja crna, olovčice
ja nikoog neemam 
kad bi život bio san
Ja sam iz malene sredine, one gdje je sve pompa, gdje svi ogovaraju mlade cure koje zatrudne, gdje ne možeš nositi štikle da ne čuješ bi biiiiii i tome slično. Uvijek sam bježala od ogovaranja i radovala se jer sam tako bliže sebi. Selimović je lijepo rekao nešto u smislu, što manje gldeaš okolinu koja te okružuje, bliže si sebi. Tako i jest, to je ona čar uživanja u životu. Radovala sam se trenutku kada ću otići u veći grad i uživati u sebi, gdje me nitko neće gledati i gdje mi "pogledi" drugih neće skretati misli s mene, s mog života. Sada se ne radujem. Beograd je praavo velik grad, tako mi je prekrasno što ljudi ne gledaju druge, gdje gledaju svoja posla i ne vide Radovana kako se raduje što ljudi žive svoje živote! 
U petak mi je bilo nice, pravo, nice, subotu sam mahmurala,
Ljubomorna sam po prvi put u životu, a zavidna neizmjerno!!! Smeta mi to, još kad znam da sam sama kriva, previše sam forsirala vezu, nisam dovoljno uživala u njoj...još je teže! Mogli smo uživati čitavo ljeto, ali ne, curica je morala na početku ukakati pelene!!! Popraviti nešto mogu tek za mnogo vremena, a mnogo je po svjetskom vremenu mjesec, dva...ne znam kako ću izdržati, zavidim ostalim curama, zavidim i dečkima, zavidim svima koji imaju slobodno ljeto, a ja moram svirati, vježbati i mučiti se s klavirom da bih dobila nešto što oni već imaju, jebeni upis!! Što sam se ikad i počela zabavljati s instrumentom...i voljeti ga nažalost...!!!!!!! 
Je l' istina da su škorpioni najbolji u krevetu?
Hahaha (ironija), kako neobična izjava... Zna se da je jadno i da je tako, uvjerila sam se u 50 metara! Obukla cura štikle i hop na stanicu da bih stigla do grada (provincije koja ima tablu s nazivom pa se naziva grad)! Bibbiiii, opa mala, uuuu, škripa guma, motoristi koji viču da me povezu i auta koja se zaustavljaju (ona od 3 km i od 8584376543768738 feninga). Nije to što sam ja dobra trebaa pa oni navalili, nego što su na cesti u selu, a došli iz Nemačke ili što su na cesti, a došli, SAŠLI s brda! Jbg, nije laHko hodati u štiklama po kamenju, ali je laHko reći primitivizam nad provincijom! Tužno je u tome što i kad dođeš u grad (ono s tablama) i Grad (ono kao ima puno ljudi pa se piše k'o grad), opet ista priča ako hodaš po kamenju u štiklama, pored ceste, gdje je noć, nema raje pa će primitivci koji dolaze iz provnicije ili im je ona u krvi, iskoristiti priliku da pokažu kako im se diže kurac na malo nestabilnog materijala pod petama! 
upravo to....
...nemam vremena, radi su to o malo dana....
...moram se trgnuti potpuno, imam još dvadest dana do te svoje životne prekretnice....
Uvijek su mi govorili da sam pravi škorpion...ne toliko hladni i dvratni (mada znam bit i to) nego onaj borbeni... Bijah, ali kada sam sjela na ova dva noža, izgubila sam snagu i znanje kako se boriti...dobro, slobodna sam, mislim, ako je spoznaja sloboda, a ja znam da sam još uvijek škorpion i da će proći neko vrijeme, slobodna sam... 
Ne možete mi ga uzeti, borit ću se za njega...to je ono sigurno...
...doista nisma imala vremena, nemam ga ni sad, ali pisat ću...jebaji ga....
Danas kada je snijeg pao, shvatila sam da gubim mnogo ove godine...
Teško je biti čovjek, a još teže umjeren čovjek pa time znati odvagati kad trebaš stati na loptu. Posao je vražja stvar, tjera te da uživaš zarađujući pare koje su nužne za život, da, vražja posla!
...možeš ti pričati...
Frustracija, afekt, arogancija, zajebancija... wt7 qbh6z kitjKOGIZ=žšwpq3š9 5+
I don't care 
neka mi oproste svi
Govor, jecanje i plač
...i nije važno je li droga ili joga
Ne možeš vani i gotovo, kupi si auto i vozaj! - reče Zlica ljutito.
Sitničavost je...vrlina? Da, tako sam mislila! Ne u smislu da je čovjek sitničav nego u smislu da čovjek obraća pozornost na sitnice. To je dobro kada čovjek razgovara s nekim, kad je u društvu, ali problem nastaje kada majstor ostane sam. Sve te sitnice koje je uočio na nekome ili u nečemu počne analizirati. Gravira ih u mozak na jedinstven način, mozak je tada terminal, a bar codovi su već tada nastali. To nije loše do trenutka kada shvati da je pogrešno protumačio sitnicu i da je terminal pogrešan bar code pročit'o! Mislim da znate otprilike o čemu želim stvoriti smisao...očito mi ne ide kroz text! Sitnice ipak radim crtanjem i skladanjem... PogrJeške u tumačenju su česta pojava kod "sitničavih", a i ja sam jedna od njih, to je već jaako dugo moj klub. Toliko sam dugo u njemu da mi je neki dan obična karta iz špila bila nešto veliko...
Javno ću to priznati i koliko god otrcano zvučalo, iskreno mi je žao...
