. . .

Ma slušaj ba… ne mogu vjerovati da se to dogodilo, uvijek tuga…

Čovječe svirala sam na miru, sretna i zadovoljna, od buke naravno nisam čula ništa oko sebe. Odjednom je ušao, imao je masku i ogromnu sataru te neki jebeni pištolj u rukama. Rekao mi je da sviram preludij. Preplašena sam počela svirati i želio je brže, tjerao me, nabijao mi tempo i prijetio. Najgori mogući adrenalin, tzv. strah me je ubijao i kada sam došla do otprilike 200 tempa nisam mogla više, kroz suze sam se počela derati, ali on mi je samo rekao da ne zaslužujem sviranje i odsjekao mi desnu ruku, odnosno šaku i otišao. Otrčala sam do telefona, pomoć je ubrzo stigla. Evo, nemam šake, aaaaaaaaaaaaaaaaaaa…. Svirati ne mogu, ljudi me sažalijevaju, ali nastavila sam život, smijem se i govorim kako sam preboljela, ali svaku noć spavam poed klavira i plačem, boli me, ZAŠTO?!!!! Tek sad vidim kako je 11 godina malo, kako nisam ništa postigla, tek sad vidim koliko ga volim, oj boli moja, rekla sam to i sutradan opet tako, opet, a ruke nema više, a on je tu…. Ubrzo sam si prerezala grkljan….

…najgori san života moga…

klara007
Volim grubosti,logiku i suho cvijeće.Inače sam intraventna,volim sve što vole mladi...

13 komentara

  1. +cuko. naziv bloga dajem po osjećaju koji bi trebao biti stalni, jbg, mlada sam! 😉
    +butter. aj ba šta ti je! 🙂
    +cica. jedem trešnje i kajsije i puuuno mlijeka da mi cice još rastu! 😉
    +navi. pozz =)

  2. on se uvijek slaze samnom, mis mo ko braca jednom a mozda i 28 puta su nam rekli da smo identicni,onda smo se pogledali i shvatili da jesmo,ali samo po ponasanju odijeci i razmisljanju te po tjelesnoj gradji,ziva istina alaha mi ushushnog

Komentariši